Performans kao takav jest oblik konceptualne umjetnosti nastale polovicom prošlog stoljeća koji povezuje „umjetnost na tijelu i s tijelom“, s elementima kazališta. Umjetnički performans najčešće označava događaj tijekom kojeg jedna osoba ili grupa ljudi „nastupa“ pokušavajući time utjecati na druge. Oni predstavljaju formu umjetnosti unutar koje se najviše eksperimentira te koja više od svih drugih formi testira granice, koliko umjetnika, toliko i publike.

Također, oni često kod ljudi uzrokuju zgražanja, međutim, umjetnički performansi uvijek kriju poruku, a kako bismo je otkrili potrebno je zagrepsti ispod površine onog što je vidljivo.

Radikalan oblik umjetnosti uživo

Umjetnički performansi sadrže čitav spektar mogućnosti iskazivanja i prenošenja poruke te se uvijek izvode uživo. Za izvođenje većine njih potrebna je živa publika, a nerijetko se od publike očekuje da sudjeluje u umjetničkom performansu. Umjetnički performansi često su radikalni, ali za cilj imaju izazvati reakciju, pobuditi nešto u publici ili ukazati na nešto o ljudskoj prirodi.

Jedan od poznatijih umjetničkih performansa je onaj Marine Abramović tijekom kojeg je ponudila publici velik izbor predmeta s kojima je mogu dotaknuti. Kako je vrijeme odmicalo, publika je Marinu Abramović počela sve teže ozljeđivati, sa sve opasnijim predmetima. Osim o ljudskoj prirodi, umjetnički nas performansi potiču na razmišljanje o vezi između umjetnosti i ljudskog tijela, sve to uz značajno testiranje ljudskih granica.

Umjetnički performansi ruše granice među vrstama umjetnosti

Stoljećima su različite vrste umjetnosti bile strogo odvojene, kipari su se bavili kiparstvom, slikari slikarstvom, a glumci su glumili. Umjetnički performansi posebni su i po tome što ne prihvaćaju granice među vrstama umjetnosti.

Marvin Gaye Chetwynd umjetnik je koji u svojim nastupima spaja elemente kazališta, plesa i kiparstva. I on nije jedini. Umjetnički performansi ne diskriminiraju, već rado uključuju, prihvaćaju i spajaju sve forme umjetnosti. Umjetnici se potiču da razmišljaju izvan granica te da se ne drže pravila umjetnosti koja su nekad naučili.

Umjetnički performansi i feminizam

Kroz povijest, umjetnički performansi bili su izrazito popularni među feministkinjama jer su im omogućavali da dopru do velikih skupina ljudi i izazovu njihovu reakciju. Umjetnici koji se bave umjetničkim performansima uglavnom se vode onim da je i negativan publicitet dobar publicitet, posebice ako svojim nastupom žele prenijeti poruku.

Feministkinje su se kroz umjetničke performanse željele oduprijeti ideji da žensko tijelo služi samo za gledanje, odnosno kroz performanse su izražavale svoje bijes i ljutnju zbog stoljeća muške objektivizacije.

Umjetnički performansi kao forma političkih prosvjeda

Neki umjetnici u moderno vrijeme koriste umjetničke performanse da iskažu svoje nezadovoljstvo političkom situacijom u državi ili u svijetu. Ekstremni umjetnički performansi privuku pažnju široke publike te izazivaju reakcije, a umjetnici tu pozornost usmjerenu na sebe iskoriste za prenošenje neke poruke koju smatraju bitnom. Takvi performansi nerijetko završavaju uhićenjem umjetnika, pogotovo ako tijekom svog performansa prozivaju trenutnu vlast u nekoj konzervativnoj državi.

Ipak, umjetnici su uglavnom svjesni te mogućnosti i spremni na isto, ali im je njihova umjetnost i prenošenje poruke važnije od potencijalnih posljedica. To je samo jedan od pokazatelja koliko umjetnički performansi testiraju ljudsku izdržljivost i granice.